Nuklearka ilustracija
Godinama se smatralo da je Rumunjska tijekom Hladnog rata bila „manji igrač“ unutar istočnog bloka – lojalna, ali samostalna, politički balansirajuća sila. No, malo poznata činjenica je da je njezin vođa, Nicolae Ceaușescu, pokrenuo tajni program razvoja nuklearnog oružja, usprkos međunarodnim ugovorima i nadzoru.
Tek nakon njegove smrti 1989. i otvaranja vojnih i obavještajnih arhiva, javnost je doznala za ambiciozni, ali prikriveni plan razvoja oružja za masovno uništenje, koji se odvijao pod paravanom civilnog nuklearnog programa.
Nuklearna energija kao političko sredstvo
Rumunjska je 1970-ih ušla u partnerstvo s Kanadom za razvoj nuklearnih reaktora CANDU, što je službeno označeno kao „isključivo civilni projekt“. No iza kulisa, Ceaușescu je formirao tajnu mrežu znanstvenika i vojnih dužnosnika koji su radili na „drugoj komponenti“ – programu razvoja oružja.
Ključne lokacije bile su:
- Institut za nuklearnu fiziku Măgurele – gdje se provodilo obogaćivanje urana
- Vojni istraživački centri u Piteștiju i Bukureštu
- Obavještajna mreža DIE (DIE – Departamentul de Informații Externe) – uključena u nabavu opreme i tehnologije sa Zapada
Kršenje međunarodnih sporazuma
Rumunjska je još 1970. potpisala Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), no tajne aktivnosti uključivale su obogaćivanje urana do razine iznad dozvoljene za civilnu upotrebu, istraživanja vezana za detonatore, balistiku i kemijske stabilizatore eksploziva.
CIA je još 1985. sumnjala da Rumunjska „istražuje vojnu komponentu“ unutar svojeg civilnog programa, ali tada nije bilo konkretnih dokaza. Tek su nakon 1990. rumunjski fizičari, disidenti i međunarodni inspektori otvoreno progovorili.
Prema procjenama International Atomic Energy Agency (IAEA), Rumunjska je do 1989. imala dovoljno tehničkog znanja i materijala da izvede probnu nuklearnu eksploziju — unutar deset godina, da je režim opstao.
Motivi Ceaușescua
Za razliku od drugih istočnoeuropskih čelnika, Ceaușescu je vodio neovisnu vanjsku politiku – distancirao se od Moskve, posjećivao Kinu, Iran i Egipat, i pokušavao postati lider nesvrstanih. U tom kontekstu, posjedovanje nuklearnog oružja bilo bi krunski dokaz suvereniteta i moći.
Osim političke težine, vjerovao je da bi Rumunjska mogla postati izvoznica nuklearne tehnologije, koristeći to kao ekonomski alat. No za razliku od Indije i Pakistana, Ceaușescu nikada nije prešao crtu – jer se bojao međunarodnih sankcija.
Otkrivanje nakon pada režima
Nakon revolucije 1989., tim znanstvenika i službenika pod vodstvom novouspostavljene rumunjske vlade predao je IAEA-i dokumente koji potvrđuju da su „eksperimentalna istraživanja“ za vojnu upotrebu doista postojala.
U izvješću iz 1992., IAEA navodi da je Rumunjska prijavila pogrešno klasificirane količine obogaćenog urana, eksperimentalne sustave za separaciju izotopa i opremu koja „nema isključivo civilnu namjenu“.
Ceaușescuv tajni plan – iako nikad potpuno realiziran – ostaje jedan od najopasnijih pokušaja kršenja nuklearnih konvencija unutar Europe u poslijeratnom razdoblju.
