Stasi arhiva
Nakon pada Berlinskog zida i otvaranja arhiva Stasija početkom 1990-ih, istraživači i povjesničari otkrili su niz šokantnih dokumenata. Među njima su bili i tzv. „listići smrti“ – katalog građana Istočne Njemačke koji bi, u slučaju krize ili pobune, bili odmah uhićeni, pritvoreni ili likvidirani.
Ova otkrića pokazala su do koje je mjere režim Ericha Honeckera bio spreman ići kako bi očuvao vlast – pa i protiv vlastitih građana.
Tko se nalazio na „listićima smrti“?
Dokumenti otkriveni u Stasi arhivima u Berlinu i drugim gradovima sadrže popise političkih protivnika, disidenata, novinara, crkvenih aktivista i čak članova vladajuće partije koji su pali u nemilost.
Svaki „listić“ uključivao je ime, adresu, zanimanje i kodirane oznake koje su određivale što bi se s tom osobom trebalo dogoditi u slučaju „izvanrednog stanja“.
Prema analizi Povijesnog ureda Stasi arhiva (BStU, danas dio Federalnog arhiva Njemačke), oznake su uključivale:
- UH (Untersuchungshaft) – odmah uhititi i poslati u istražni zatvor
- K (Kontrolle) – staviti pod strogi nadzor
- A (Ausschalten) – „neutralizirati“, što se tumači kao eliminirati ili onemogućiti daljnje djelovanje
Koliko ih je bilo?
Procjene variraju, ali istraživanja arhiva pokazuju da su tisuće ljudi bile na takvim listama, a za najopasnije „neprijatelje države“ bile su predviđene i posebne jedinice koje bi se aktivirale u slučaju masovnih prosvjeda ili pokušaja bijega iz zemlje.
Zašto je režim sastavljao takve popise?
DDR je živio u stalnom strahu od unutarnje pobune, naročito nakon što su sovjetske vlasti 1953. brutalno ugušile radnički ustanak u Istočnom Berlinu. U 1980-ima, s porastom nezadovoljstva i jačanjem mirovnih i crkvenih pokreta, Stasi je pojačao represivne mjere. „Listići smrti“ bili su dio plana za „izvanredno stanje“ – zamišljenog scenarija u kojem bi vlast izgubila kontrolu nad ulicama.
Otkrivanje nakon 1990.
Nakon ujedinjenja Njemačke, bivši disidenti i novinari prvi su imali pristup arhivima. Otkriće ovih popisa izazvalo je skandal u javnosti: mnogi su građani otkrili da su bili označeni kao osobe koje bi u slučaju nemira bile među prvima uklonjene.
Njemačka vlada je 1990-ih omogućila uvid svakom građaninu u njegov vlastiti dosje, pa su se brojne obitelji suočile s činjenicom da su njihovi prijatelji, pa čak i rođaci, surađivali sa Stasijem – dok su neki od njih bili na „crnim listama“.
