Odnos Kine i Rusije često se opisuje kao “prijateljstvo bez granica”, ali stvarnost je složenija. Moskva i Peking nisu formalni vojni saveznici, nego partneri koje povezuje zajednički interes: Slabljenje zapadne, osobito američke dominacije, zaštita vlastitih autoritarnih sustava i gospodarska razmjena koja je za Rusiju postala gotovo nužna.
Partnerstvo je sve neravnopravnije
Rusija je nakon invazije na Ukrajinu i zapadnih sankcija postala znatno ovisnija o Kini. Kina je najveći ruski trgovinski partner, ključan dobavljač tehnologije i jedan od glavnih kupaca ruske energije. S druge strane, Rusija je za Kinu važna, ali nije nezamjenjiva u istoj mjeri.
Ta neravnoteža sada je jedna od ključnih značajki odnosa. Moskva se javno trudi prikazati vezu s Pekingom kao ravnopravno partnerstvo velikih sila, ali gospodarska realnost sve više ide u korist Kine. Rusija Kinu treba za tržište, komponente, financijske kanale i diplomatski prostor, dok Kina Rusiju koristi kao izvor energije, političkog partnera protiv SAD-a i stratešku pozadinu u slučaju većeg sukoba sa Zapadom.
Kina je važna za ruski ratni stroj
Ovisnost je posebno vidljiva u tehnologiji. Prema izvještajima koje prenose zapadni i ruski neovisni mediji, više od 90 posto ruskog uvoza sankcionirane tehnologije sada dolazi preko Kine ili kineskih posrednika. Riječ je o elektronici, komponentama, strojevima i robi dvostruke namjene koja može završiti u proizvodnji dronova, raketa i drugih vojnih sustava.
To ne znači da Kina otvoreno ulazi u rat na ruskoj strani, ali znači da bez kineskih kanala Moskva znatno teže održava vlastitu ratnu industriju. Za Ukrajinu i Zapad to je jedan od glavnih problema: Sankcije protiv Rusije slabe kada ih Kina ne provodi ili ih zaobilazi kroz trgovinu i posrednike.
Energija je drugi stup odnosa
Drugi ključni stup je energija. Rusija ima naftu, plin i sirovine koje Kini trebaju za dugoročnu energetsku sigurnost. To je posebno važno u trenutku kada krize poput blokade Hormuškog tjesnaca pokazuju koliko su pomorske energetske rute ranjive.
Moskva zato snažno gura projekt plinovoda Snaga Sibira 2, koji bi trebao isporučivati do 50 milijardi kubičnih metara plina godišnje Kini preko Mongolije. No tu treba biti oprezan: iako je projekt strateški važan, najnovije informacije pokazuju da konačni komercijalni dogovor i dalje nije potpuno zaključen. Rusija želi brzo napredovati, ali Kina i dalje pregovara tvrdo, posebno oko cijene i uvjeta.
To dobro pokazuje odnos snaga: Rusiji se žuri, Kini ne.
Partneri, ali ne saveznici
Unatoč bliskosti, Kina i Rusija nisu formalni saveznici. Upravo im ta fleksibilnost odgovara. Peking ne mora slijediti Moskvu u svakom potezu, a Moskva ne mora formalno preuzeti kineske rizike oko Tajvana ili Južnog kineskog mora.
Obje zemlje žele slabiji američki utjecaj, ali pristup im nije isti. Rusija je sklonija otvorenom rušenju postojećeg poretka, dok Kina često djeluje postupnije i pragmatičnije. Peking želi izbjeći nepotrebnu eskalaciju ako mu ona šteti trgovinski ili diplomatski.
Zato odnos nije ljubavna priča, nego hladna računica. U javnosti se prikazuje kao prijateljstvo dvojice lidera, ali u pozadini funkcionira kao strateška transakcija.
Što ih najviše drži zajedno?
Kinu i Rusiju povezuje nekoliko čvrstih interesa. Imaju dugu zajedničku granicu, komplementarne ekonomije, autoritarne političke sustave i zajedničko protivljenje zapadnom pritisku oko ljudskih prava, demokracije i međunarodnih pravila.
Za Putina je Kina prozor prema svijetu nakon zapadnih sankcija. Za Xija je Rusija koristan partner koji veže zapadne resurse u Europi, opskrbljuje Kinu energijom i pomaže graditi alternativni blok nasuprot SAD-u.
U tom smislu, odnos je dovoljno koristan da preživi neslaganja.
Granice “prijateljstva bez granica”
Ipak, postoje granice. Kina ne želi biti uvučena u ruski rat na način koji bi joj donio teške sekundarne sankcije ili ozbiljan gospodarski udar. Rusija, s druge strane, ne želi izgledati kao kineski vazal, iako se njezina ovisnost o Pekingu povećava.
Upravo zato će se odnos vjerojatno nastaviti kao asimetrično partnerstvo: Javno topao, strateški važan, ali ne potpuno ravnopravan.
