Europska komisija priprema novi zakonodavni prijedlog kojim želi smanjiti račune za električnu energiju i ubrzati prelazak Europe s fosilnih goriva na struju. Ključna ideja je da se električna energija oporezuje povoljnije od prirodnog plina, kako bi se kućanstvima i tvrtkama više isplatilo grijanje, prijevoz i industrijske procese prebacivati na električnu energiju.
Prijedlog dolazi u trenutku nove energetske krize izazvane ratom na Bliskom istoku i poremećajima oko Hormuškog tjesnaca. Zbog rasta cijena nafte i plina Europa ponovno osjeća koliko je ranjiva kada ovisi o uvoznim fosilnim gorivima.
Struja bi trebala biti porezno povoljnija od plina
Komisija želi promijeniti nelogičnost koja postoji u dijelu članica: električna energija, iako je ključna za zelenu tranziciju, često je opterećena višim porezima i naknadama od plina. Time se usporava prelazak na dizalice topline, električne automobile i elektrifikaciju industrije.
Plan Bruxellesa ide u smjeru da države članice smanje razliku između oporezivanja struje i plina, odnosno da struja postane fiskalno povoljnija. Za energetski intenzivnu industriju vlade bi mogle dobiti veću fleksibilnost da dodatno smanje poreze na električnu energiju, u nekim slučajevima čak i do nule.
To je važno za europsku industriju jer visoki računi za struju već godinama smanjuju konkurentnost proizvodnje u odnosu na SAD i Aziju.
Što to znači za Hrvatsku?
Za Hrvatsku učinak ne bi nužno bio isti kao u Italiji, Njemačkoj ili nekim drugim članicama. Europska komisija već je navela da su porezi i naknade na električnu energiju u Hrvatskoj relativno niski u odnosu na dio EU-a. To znači da Hrvatska nema toliko velik prostor za dramatično smanjenje računa samo kroz poreznu politiku.
No to ne znači da plan nije važan za hrvatske potrošače. Najveći domaći učinak mogao bi doći kroz drukčije mrežne tarife, bolju upotrebu elektroenergetske mreže i masovniju ugradnju pametnih brojila. Drugim riječima, Hrvatska bi mogla manje profitirati od same porezne reforme, a više od digitalizacije i fleksibilnijeg korištenja struje.
Mrežni troškovi postaju sve važniji dio računa
Komisija upozorava da sve veći dio računa za struju ne čini sama cijena električne energije, nego troškovi mreže, porezi i razne naknade. To će postati još važnije kako Europa bude ulagala u obnovljive izvore, baterije, punionice za električne automobile i nove priključke za industriju.
Problem je jednostavan: ako se mreža mora brzo širiti, trošak te izgradnje može završiti na računima građana i poduzeća. Zato Bruxelles želi promijeniti način obračuna mrežnih naknada kako bi se potrošače poticalo da troše struju onda kada je sustavu to najpovoljnije.
U praksi bi to značilo jeftiniju potrošnju u razdobljima kada ima puno solarne i vjetroenergije, a skuplju kada je mreža opterećena.
Pametna brojila ključna su za nove tarife
Bez pametnih brojila takav sustav ne može funkcionirati. Komisija zato želi ubrzati njihovu ugradnju u cijeloj EU. Cilj je da najmanje polovica korisnika ima pametna brojila do 2030., a zatim još veći udio do 2033. godine.
Hrvatska je tu već krenula u važnom smjeru. HEP je pokrenuo projekt zamjene brojila vrijedan oko 86,5 milijuna eura, s planom da se pametna brojila uvedu na svim mjernim mjestima do kraja 2029. godine.
To bi za građane trebalo značiti preciznije račune, manje procjena potrošnje i bolji uvid u to kada i koliko troše struju. Dugoročno, pametna brojila mogu omogućiti i stvarne uštede ako se uvedu tarife koje nagrađuju potrošnju u jeftinijim dijelovima dana.
Industrija traži brže rasterećenje
Za hrvatsku industriju najvažnije pitanje bit će hoće li vlada moći koristiti nova pravila za smanjenje troška električne energije u proizvodnji. Energetski intenzivne tvrtke, poput metalne, kemijske, prehrambene i građevinske industrije, posebno su osjetljive na cijenu struje.
Ako EU dopusti veće porezne olakšice za industriju, države će dobiti alat za očuvanje konkurentnosti. No to će otvoriti i drugo pitanje: tko nadoknađuje izgubljene porezne prihode i hoće li korist doći do poduzeća koja doista ulažu u elektrifikaciju i učinkovitost, a ne samo do onih koja traže jeftiniju energiju.
Plan neće automatski srušiti račune
Važno je naglasiti da ovaj prijedlog neće automatski i odmah smanjiti račune svim kućanstvima. Porezi su nacionalna nadležnost, a svaka država ima drukčiji sustav naknada, subvencija i mrežnih troškova.
Osim toga, ulaganja u mrežu bit će skupa. Komisija procjenjuje da bi godišnja ulaganja u elektroenergetske mreže mogla snažno porasti jer Europa mora priključiti više obnovljivih izvora, punionica, baterija, dizalica topline i industrijskih potrošača.
Zato je pravi cilj reforme smanjiti dugoročni trošak sustava, a ne samo privremeno srezati račune.
Hrvatska mora paziti da digitalizacija ne postane novi trošak
Za Hrvatsku će ključno biti da se pametna brojila i nove tarife uvedu tako da građani od njih imaju stvarnu korist. Ako potrošači dobiju samo novu opremu, ali ne i jasne informacije, jednostavne tarife i mogućnost prilagodbe potrošnje, učinak će biti ograničen.
Posebno treba paziti na ranjiva kućanstva, starije građane i one koji ne mogu lako mijenjati vrijeme potrošnje. Dinamične tarife mogu biti korisne za one koji imaju električni automobil, dizalicu topline ili bateriju, ali mogu biti problematične za građane koji nemaju novca za takve tehnologije.
Zato reforma mora ići zajedno sa zaštitom potrošača.
Europa želi jeftiniju struju kako bi se odmaknula od plina
Glavna poruka Bruxellesa je jasna: Europa ne može provesti zelenu tranziciju ako struja ostane preskupa u odnosu na plin i naftu. Ako građani i tvrtke žele prijeći na električne automobile, dizalice topline i elektrificiranu proizvodnju, struja mora biti povoljnija i predvidljivija.
Za Hrvatsku to znači da će tema računa za struju sve manje biti samo pitanje cijene kilovatsata, a sve više pitanje mreže, brojila, vremena potrošnje i pametnog upravljanja energijom.
Ako se reforma dobro provede, hrvatski potrošači mogli bi dobiti transparentnije račune i više mogućnosti za uštedu. Ako se provede loše, postoji rizik da će digitalizacija i ulaganja u mrežu postati još jedna stavka na računu koju građani teško razumiju, ali moraju platiti.
