Duge liste čekanja i dalje su jedan od glavnih problema hrvatskog zdravstvenog sustava. Iako Hrvatska ima javno dostupan sustav praćenja termina putem CEZIH-a, iskustva pacijenata pokazuju da dostupnost pregleda i pretraga uvelike ovisi o tome gdje se pacijent liječi, u kojoj ustanovi traži termin i o kojoj je pretrazi riječ.
Najveći problem nije samo u tome što se čeka dugo, nego u velikim razlikama među bolnicama. Na isti pregled ili dijagnostičku pretragu u jednoj se ustanovi može doći za nekoliko dana, dok se u drugoj čeka mjesecima, pa i više od godinu dana.
Hrvatska ima podatke, ali problem nije riješen
CEZIH omogućuje provjeru prvih slobodnih termina, lista čekanja po postupku i lista čekanja po ustanovi. Podaci se redovito ažuriraju, no njihova točnost ovisi o zdravstvenim ustanovama.
To znači da sustav postoji, ali njegova učinkovitost ovisi o tome koliko se dobro kapaciteti doista koriste. Ako bolnice ne unose ažurne podatke, ako pacijenti nisu preusmjereni ondje gdje postoji raniji termin ili ako se uređaji i liječnički timovi ne koriste dovoljno učinkovito, liste čekanja ostaju problem unatoč digitalnom praćenju.
Na neke preglede čeka se i više od godinu dana
Domaći podaci i javno dostupne liste pokazuju da se u Hrvatskoj na pojedine specijalističke preglede i dijagnostičke postupke može čekati izrazito dugo. Posebno se to odnosi na magnetsku rezonancu, CT pretrage, kardiološke kontrole, reumatološke preglede i dio ortopedskih postupaka.
U nekim slučajevima prvi slobodni termin dostupan je tek za godinu dana ili kasnije. Istodobno, za isti postupak u drugoj bolnici može postojati znatno kraći rok. Upravo ta neujednačenost najviše frustrira pacijente.
Najveći problem su razlike među ustanovama
Hrvatski zdravstveni sustav formalno omogućuje pristup skrbi, ali u praksi pacijentova pozicija često ovisi o mjestu stanovanja, informiranosti i mogućnosti da sam traži brži termin u drugoj ustanovi.
Pacijenti koji su digitalno snalažljiviji, imaju vremena provjeravati termine ili mogu putovati u drugi grad, često lakše dođu do pregleda. Oni koji ovise isključivo o prvom ponuđenom terminu u najbližoj bolnici mogu čekati znatno dulje.
To stvara nejednakost unutar javnog sustava, iako bi dostupnost zdravstvene skrbi trebala biti jednaka za sve.
Privatni sektor mogao bi imati veću ulogu
Jedna od najavljenih promjena odnosi se na potpunije uključivanje privatnih zdravstvenih ustanova u CEZIH. Ako se taj proces provede kako je najavljeno, pacijenti bi mogli imati bolji uvid u dostupne termine i nalaze, neovisno o tome jesu li pregled obavili u javnoj ili privatnoj ustanovi.
To bi moglo pomoći u rasterećenju javnih bolnica, ali neće samo po sebi riješiti problem. Potrebna je bolja organizacija rada, jasniji nadzor nad listama, učinkovitije korištenje opreme i ravnomjernija raspodjela liječnika specijalista.
Hrvatska treba smanjiti razliku između formalnog prava i stvarne dostupnosti
U Hrvatskoj pacijenti formalno imaju pravo na zdravstvenu skrb, ali pravo na pregled ne znači mnogo ako se na njega čeka predugo. Posebno je problematično kada se dijagnostika odgađa mjesecima jer se time može odgoditi i početak liječenja.
Zato liste čekanja nisu samo administrativni problem. One izravno utječu na ishode liječenja, povjerenje građana u javni sustav i osjećaj jednakosti.
