Koliko se plaća porez na nekretnine i koliki je njegov značaj na državne proračune znatno varira diljem Europe. Podaci Europske komisije za 2023. godinu pokazuju duboke razlike: dok u Francuskoj porez na nekretnine čini oko 3,7 posto BDP-a, u Češkoj i Estoniji jedva prelazi 0,3 posto. Prosjek Europske unije iznosi približno 1,9 posto, no iza te brojke krije se vrlo šarolika slika.
Tko ubire najviše
U apsolutnim iznosima prednjači Ujedinjeno Kraljevstvo, s više od 115 milijardi eura prihoda, dok je Francuska — iako manja ekonomija — prikupila oko 104,5 milijardi eura. Italija je treća s približno 45 milijardi eura. U manjoj Grčkoj porez na nekretnine doseže oko 2,7 posto BDP-a, što pokazuje da taj oblik oporezivanja može biti ključan i u slabijim ekonomijama.
Udio u proračunima
Još je važniji udio poreza na nekretnine u ukupnim poreznim prihodima. U Francuskoj on čini oko 8,4 posto, u Belgiji 7,4 posto, a u Grčkoj oko 7 posto. Španjolska i Portugal također prelaze 6 posto. Suprotno tome, u Češkoj i Estoniji taj udio ostaje ispod 1 posto, što znači da porez na nekretnine u praksi nema gotovo nikakvu fiskalnu težinu.
Povijesni i politički razlozi
Razlike se objašnjavaju i povijesnim i političkim okolnostima. U mnogim zapadnoeuropskim zemljama porez na nekretnine važan je izvor prihoda lokalnih vlasti, često vezan uz financiranje škola, javnog prijevoza i komunalnih usluga. U istočnoj Europi njegova je uloga skromnija jer su se vlade uglavnom oslanjale na PDV i poreze na dohodak kako bi punile proračune.
Pitanje fiskalne pravednosti
Podaci otvaraju i šire pitanje pravednosti. Zagovornici viših poreza na nekretnine tvrde da osiguravaju stabilne prihode i smanjuju nejednakosti, jer primarno pogađaju bogatije slojeve s većim vlasništvom. Kritičari upozoravaju da se taj porez doživljava kao „kazna za posjedovanje doma” i može dodatno opteretiti srednji sloj, osobito ondje gdje cijene nekretnina rastu brže od plaća.
Europa između reformi i otpora
Europska komisija godinama potiče reformu poreza na nekretnine, ističući da on može biti učinkovitiji i pravedniji izvor prihoda od, primjerice, doprinosa na rad. No politička realnost ostaje prepreka: malo je vlada spremno riskirati nezadovoljstvo građana povećanjem poreza koji neposredno pogađa vlasnike.
Što govore razlike
Dok zapadna Europa nastavlja koristiti porez na nekretnine kao važan instrument fiskalne politike, istočne članice ostaju oslonjene na oporezivanje potrošnje i rada. Kroz poreznu strukturu tako se jasno ocrtavaju dublje razlike u društvenim modelima i političkim odabirima na europskom kontinentu.
