Prema istraživanju koje vodi inicijativa Leave Russia, kompanije iz Italije koje i dalje posluju u Ruskoj Federaciji od invazije 2022. godine uplatile su više od milijarde eura poreza toj zemlji. Oko polovice tog iznosa navodno je završilo u državnim prihodima koji financiraju vojne izdatke, čime se, izravno ili neizravno, podržava rat protiv Ukrajine.
Podaci iz siječnja 2025. pokazuju da približno 146 talijanskih kompanija još uvijek ima operativnu prisutnost u Rusiji. Oko trideset njih najavilo je povlačenje, dok gotovo sedamdeset i dalje zadržava poslovanje. Među njima su ponajviše proizvođači prehrambenih proizvoda, potrošačke robe i industrijskih komponenti, koji se pozivaju na zaštitu zaposlenih i očuvanje tržišnog udjela kao razlog ostanka.
Poslovanje u sivoj zoni
Stručnjaci upozoravaju da se dio trgovinskih tokova između Italije i Rusije odvija preko trećih zemalja ili posredničkih struktura, čime se stvaraju siva područja u kojima se formalno zaobilaze sankcije Europske unije. U takvim okolnostima moguće je da se proizvodi i financijski tokovi koji potječu iz Italije i dalje pojavljuju na ruskom tržištu, iako su službeno pod ograničenjima.
Takve operacije često su prikrivene složenim vlasničkim i logističkim lancima, što otežava nadzor i sankcioniranje. No ne može se generalizirati da sve talijanske kompanije svjesno podupiru rusku ekonomiju – neki subjekti posluju u minimalnom obujmu, zadržavajući formalnu prisutnost radi očuvanja imovine ili zakonskih obveza.
Sukob etike i interesa
Ova situacija razotkriva duboku napetost između političkih stavova Italije, koja službeno osuđuje rusku agresiju, i ekonomskih interesa njezinih poduzeća koja nastavljaju djelovati u Rusiji. Za mnoge kompanije odluka o ostanku postaje pitanje poslovnog opstanka, dok za druge ima obilježje moralne dileme.
Pojedine tvrtke navode da ne mogu naglo obustaviti poslovanje zbog ugovornih obveza, dok drugi akteri upozoravaju da svaka uplaćena porezna obveza zapravo pridonosi financiranju državnog proračuna Rusije i time neizravno podržava ratni aparat. Time se granica između ekonomske pragme i etičke odgovornosti sve više briše.
Europske posljedice i regulatorne dileme
Otkriće o milijardama eura koje iz talijanskih poreznih uplata završavaju u ruskoj državnoj blagajni otvara pitanje učinkovitosti europskih sankcija. U Bruxellesu raste pritisak da se uvedu stroži mehanizmi nadzora i kontrole nad aktivnostima kompanija koje i dalje posluju u državama pod sankcijama.
Talijanski slučaj postaje upozorenje cijeloj Europskoj uniji: bez jasnih pravila i transparentnih poslovnih tokova, političke odluke o sankcijama gube na vjerodostojnosti. U vremenu kada ekonomske veze mogu imati izravne sigurnosne posljedice, usklađivanje poslovne prakse i vanjskopolitičkih ciljeva postaje pitanje ne samo morala, nego i dugoročne stabilnosti kontinenta.
