Iako je široj javnosti gotovo nepoznat, itrij je u vrlo kratkom vremenu postao jedna od najosjetljivijih točaka svjetske industrije. Riječ je o elementu iz skupine rijetkih zemnih metala koji se koristi u specijalnim legurama za zrakoplovne motore, zaštitnim premazima otpornima na ekstremne temperature te u opremi za proizvodnju poluvodiča.
Prema novijim podacima, globalne zalihe itrija ubrzano se troše nakon što je Kina – koja dominira svjetskom proizvodnjom i preradom rijetkih zemnih metala – u travnju uvela stroge izvozne kontrole na itrij i još nekoliko srodnih elemenata. Te mjere donesene su kao odgovor na američke carine i tehnološka ograničenja, čime su kritični metali pretvoreni u izravno sredstvo geopolitičkog pritiska.
Kineske restrikcije i eksplozija cijena
Izvoz itrija iz Kine prema Sjedinjenim Državama praktički je stao, dok je isporuka ostatku svijeta smanjena za otprilike trećinu. Tvrtke i trgovci izvan Kine strahuju da bi svako otvoreno preusmjeravanje zaliha prema SAD-u moglo potaknuti dodatne odmazdne poteze Pekinga, pa postojeće količine radije čuvaju ili prodaju drugim kupcima.
Rezultat je snažan rast cijena i sve izraženija neizvjesnost. U Europi je cijena itrij-oksida skočila višestruko u odnosu na početak godine, a pojedini trgovci već govore o realnim nestašicama. Drugi priznaju da su im zalihe na povijesno niskim razinama i da ne znaju hoće li ih moći obnoviti po razumnoj cijeni.
Tko je najviše izložen riziku
Najizloženija su tri sektora:
– zrakoplovna i obrambena industrija, koja itrij koristi u visokootpornim legurama i toplinskim premazima za mlazne i raketne motore
– energetika, gdje se itrij primjenjuje u premazima koji štite turbine u plinskim elektranama od ekstremnih temperatura i habanja
– poluvodička industrija, u kojoj itrij ulazi u sastav zaštitnih slojeva i izolacijskih materijala u naprednim proizvodnim procesima
Predstavnici zrakoplovnog sektora upozoravaju da se već suočavaju s kašnjenjima u isporukama i rastom troškova, iako zasad ne očekuju trenutačne prekide proizvodnje. U industriji čipova dio aktera situaciju opisuje kao krajnje ozbiljnu, uz procjene da bi dugotrajniji manjak itrija mogao produžiti rokove isporuke opreme, smanjiti učinkovitost proizvodnje i dodatno poskupjeti ključne komponente.
Energetske kompanije za sada prijavljuju manji izravan udar, ali otvoreno priznaju da budno prate kretanja na tržištu. Ako bi se nestašice produbile, moglo bi doći do rasta cijena opreme, dodatnih troškova održavanja i odgađanja pojedinih energetskih projekata.
Ograničenja diverzifikacije i utrka za alternativama
Sjedinjene Države i njihovi saveznici već godinama govore o potrebi smanjenja ovisnosti o kineskim rijetkim zemnim metalima, no slučaj itrija pokazuje koliko je taj cilj teško ostvariv u praksi. Projekti novih rudnika i postrojenja za preradu traju godinama, zahtijevaju velika ulaganja, stroge ekološke standarde i složene dozvolne procedure.
U SAD-u se kao prvi koraci najavljuju pokretanje domaće proizvodnje i recikliranja itrija u ograničenim količinama, no čak ni najoptimističnije procjene ne sugeriraju da bi takve inicijative u kratkom roku mogle zamijeniti uvoz iz Kine. Slično je i u Europi, gdje se govori o stvaranju strateških zaliha i subvencioniranju alternativnih dobavnih lanaca, ali konkretni kapaciteti još su u povojima.
Početak nove ere „mineralne geopolitike“
Kriza oko itrija dio je šireg trenda u kojem kritični metali – od litija i kobalta do rijetkih zemnih elemenata – postaju ključna poluga u globalnoj političkoj igri. Kina sve otvorenije signalizira da je spremna koristiti svoju dominantnu poziciju u opskrbi kao odgovor na zapadne tehnološke i trgovinske restrikcije. Zapadne države, s druge strane, pokušavaju ubrzano graditi vlastite kapacitete i diverzificirati dobavne lance, svjesne da svaka nova kontrola izvoza može paralizirati čitave industrije.
