Finska je posljednjih godina napravila veliki zaokret prema potpunijoj energetskoj samostalnosti, ponajprije kako bi smanjila ovisnost o ruskim fosilnim gorivima. Ruska nafta, plin i električna energija godinama su činili važan dio finskog energetskog sustava, no geopolitičke promjene potaknule su Helsinki da ubrza diversifikaciju i jačanje vlastite proizvodnje.
Prekid ruske opskrbe pokazao je koliko je oslanjanje na vanjske izvore riskantno, osobito u regijama koje su izložene političkim pritiscima. Zbog toga je nuklearna energija postala jedan od ključnih stupova nove finske energetske strategije.
Nuklearna energija kao temelj novog sustava
Središnje mjesto u tom zaokretu zauzima nuklearna elektrana Olkiluoto 3, jedan od najvećih reaktora u Europi, čiji je početak komercijalnog rada 2023. znatno promijenio finski energetski miks. Snagom od oko 1 600 megavata, elektrana je omogućila Finskoj da poveća udio nuklearne energije na rekordne razine i tako smanji potrebu za uvozom iz Rusije.
Povećana nuklearna proizvodnja nije samo ekonomska i okolišna mjera, već i strateški alat. Finska sada može stabilnije upravljati potrošnjom, izbjegavati nagle oscilacije cijena i lakše planirati dugoročne energetske potrebe.
Sigurnosna dimenzija energetike
Kao država koja dijeli dugu granicu s Rusijom, Finska energetskoj politici pristupa i iz sigurnosnog kuta. U prošlosti je Rusija koristila energetske tokove kao polugu utjecaja u više europskih zemalja, a Helsinki želi ukloniti taj potencijalni izvor pritiska.
Razvoj nuklearnih kapaciteta dio je šireg koncepta izgradnje otpornosti: Finska jača i LNG-infrastrukturu, diverzificira dobavljače goriva i ulaže u obnovljive izvore kako bi smanjila svaki oblik ovisnosti o jednom partneru.
Izazovi i pouke finskog pristupa
Iako je Olkiluoto 3 danas stup energetske stabilnosti, put do njega bio je obilježen godinama kašnjenja i velikim troškovima. To pokazuje koliko je tranzicija prema nuklearnoj energiji dugotrajan proces koji zahtijeva upornost, politički konsenzus i snažne regulatorne kapacitete.
Finska također mora upravljati sigurnosnim aspektima – od skladištenja nuklearnog otpada do modernizacije regulatornih okvira. Ipak, unatoč tim izazovima, koristi su već vidljive: stabilne cijene električne energije, veća energetska sigurnost i značajno smanjenje uvoza iz Rusije.
Finski nuklearni zaokret danas služi kao primjer kako se energetska strategija može uskladiti s nacionalnim sigurnosnim interesima – i kako tranzicija, iako skupa i složena, može donijeti dugoročnu stabilnost u geopolitčki osjetljivom okruženju.
