Kad se u Saboru izglasava državni proračun, često se govori o milijardama eura, deficitima i javnom dugu, ali rijetko tko ima jasnu sliku što to konkretno znači za običnog građanina. Koliko država zapravo troši? Na što odlazi najveći dio novca? I kakve veze s time ima javni dug koji se stalno spominje u kontekstu Bruxellesa i ograničenja od 60 posto BDP-a?
U nastavku donosimo pregled kako funkcionira državni proračun, tko su najveći korisnici državnog novca i što zapravo znači da je javni dug gotovo polovica ukupnog gospodarstva.
Što je državni proračun?
Državni proračun je godišnji plan potrošnje i financiranja države. Njime se procjenjuju prihodi (porezi, doprinosi, EU fondovi i dr.) i određuju rashodi (mirovine, plaće, zdravstvo, investicije itd.). Donosi ga Hrvatski sabor na prijedlog Vlade.
U praksi, proračun je:
- politička izjava prioriteta,
- alat ekonomske politike,
- instrument kontrole.
Sve što država čini – od plaća učitelja i liječnika do gradnje cesta i potpora gospodarstvu – na kraju se nalazi unutar neke proračunske stavke.
Koliko država troši?
Za 2025. planirano je oko 37 milijardi eura rashoda uz oko 33 milijarde eura prihoda, što znači deficit od približno 4 milijarde. Kad se taj iznos podijeli s brojem stanovnika, proizlazi da država godišnje potroši oko 9.000 eura po osobi.
U odnosu na ukupnu vrijednost gospodarstva (BDP), rashodi proračuna čine otprilike dvije petine, što je sredina europskog prosjeka – ni najštedljivije, ni najrastrošnije.
Na što odlazi najviše novca?
Tri stavke dominiraju državnim rashodima:
1. Mirovine i socijalne naknade – oko 30 % proračuna
Riječ je o najvećem pojedinačnom izdatku. Starenje stanovništva i političke odluke o povećanju mirovina stalno podižu ovu kategoriju.
2. Plaće u javnom sektoru – oko 22 %
Obuhvaća škole, bolnice, ministarstva, policiju, vojsku i državnu upravu. Posljednjih godina plaće su znatno rasle kako bi se zadržao kadar i odgovorilo na inflaciju.
3. Pomoć lokalnoj i regionalnoj samoupravi – oko 14 %
Gradovi, općine i županije dobivaju dio poreznih prihoda i pomoći za financiranje vrtića, komunalne infrastrukture i lokalnih usluga.
Slijede subvencije i potpore gospodarstvu, kapitalne investicije (projekti poput cesta, škola i bolnica), obrana, zdravstvo, kultura, znanost i javna uprava. Manje stavke pojedinačno nisu „upadljive“, ali zajedno čine nekoliko milijardi eura.
Što je javni dug?
Javni dug je ukupni iznos dugova države i svih povezanih javnih institucija. Nastaje na dva načina:
- ako država potroši više nego što zaradi (deficit),
- kad je potrebno refinancirati stare dugove novim zaduživanjem.
Trenutno se javni dug kreće oko 57–58 % BDP-a, što je ispod europskog praga od 60 posto. Prije desetak godina bio je blizu 80 posto, no gospodarstvo je danas veće pa se udio smanjio, iako je apsolutni iznos i dalje oko 50 milijardi eura.
Je li javni dug problem?
Sam po sebi – ne. Većina država funkcionira s dugom. Ključno je:
- raste li brže od BDP-a,
- kolike su kamate,
- postoji li povjerenje investitora.
Dug postaje opasan kada trošak kamata postane velik teret proračunu ili kada se država zadužuje po nepovoljnim uvjetima. Hrvatska trenutačno zadovoljava kriterije EU – dug je ispod 60 posto BDP-a, deficit manji od 3 posto – no uz napomenu da nema mnogo prostora za nova velika trošenja bez dodatnog zaduživanja ili povećanja poreza.
Zašto se proračunski rashodi povećavaju?
Tri su glavna razloga:
- Starenje stanovništva – povećava troškove mirovina i zdravstva.
- Rast plaća u javnom sektoru – nužan da bi se zadržali ljudi i odgovorilo na inflaciju.
- Korištenje EU fondova – traži domaće sufinanciranje, što povećava rashode, iako istovremeno donosi dodatne prihode.
Uz to, krize poput pandemije i energetskog šoka dovele su do niza privremenih mjera koje su postale trajno opterećenje.
Kako se minus pokriva?
Deficit se pokriva:
- izdavanjem državnih obveznica,
- kreditima,
- trezorskim zapisima.
Razlika u odnosu na kućanstvo jest da se država može zaduživati vrlo dugo, ali ne neograničeno. Povjerenje financijskih tržišta ima svoju cijenu – a ta se cijena mjeri kamatama.
Kamo zapravo odlaze porezi?
Najjednostavnije rečeno:
- većina odlazi na mirovine, zdravstvo i socijalne naknade,
- znatan dio na plaće u javnom sektoru,
- ostatak na infrastrukturu, subvencije, obranu, kulturu, znanost i kamate na dug.
Veći dio proračuna vraća se građanima – ali ne uvijek u obliku koji osjećaju kao kvalitetnu javnu uslugu.
Kako građani mogu pratiti proračun?
Tri pokazatelja vrijedi pratiti:
- Koliki je deficit u odnosu na BDP?
- Koliki je udio javnog duga u BDP-u?
- Koliki je udio ulaganja u odnosu na tekuće troškove?
Time se može procijeniti razmišlja li država kratkoročno ili dugoročno.
Državni proračun i javni dug nisu samo tema za ekonomiste – oni se tiču svakog građanina. Proračun pokazuje prioritete politike, a dug pokazuje gdje su granice. Hrvatska se trenutačno nalazi u relativno stabilnoj zoni, ali fiskalni prostor postaje sve uži. Buduće vlade morat će balansirati između sve većih rashoda i ograničenih prihoda – a odluke koje donose danas, otplaćivat će i generacije koje dolaze.
