Indijske rafinerije počele su izbjegavati kupnju ruske sirove nafte, osobito one predviđene za isporuku u travnju. Odluka dolazi u osjetljivom trenutku, dok New Delhi pokušava osigurati povoljan trgovinski sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama, koji bi uključivao smanjenje ili ukidanje dodatnih carina na indijske proizvode.
Iako Indija formalno nije objavila prekid uvoza ruske nafte, industrijski podaci s početka godine pokazuju jasan pad volumena u odnosu na razine zabilježene tijekom 2025. godine.
Trgovinski pregovori kao pokretač energetske promjene
Smanjenje kupnje ruske nafte izravno je povezano s trgovinskim razgovorima s Washingtonom. Američka strana jasno je dala do znanja da nastavak visokog uvoza ruskih energenata predstavlja prepreku za daljnje ublažavanje carinskog režima prema Indiji.
U tom kontekstu, energetska politika postaje instrument šireg gospodarskog i političkog pregovaranja, a odluke rafinerija reflektiraju državnu strategiju izbjegavanja dodatnih trgovinskih napetosti.
Diversifikacija dobave i traženje alternativnih izvora
Kako bi nadoknadile smanjeni dotok ruske sirove nafte, indijske rafinerije postupno se okreću dobavljačima s Bliskog istoka, iz Afrike i Južne Amerike. Takva diversifikacija smanjuje ovisnost o jednom izvoru, ali istodobno može povećati troškove nabave, s obzirom na to da je ruska nafta posljednjih godina nudila znatne cjenovne popuste.
Pojedine rafinerije dodatno smanjuju kupnje zbog planiranih tehničkih radova, što privremeno smanjuje ukupnu potražnju.
Pad uvoza u odnosu na 2025. godinu
Uvoz ruske nafte u Indiju dosegnuo je vrhunac sredinom 2025., kada je prelazio dva milijuna barela dnevno. Početkom 2026. te su količine pale na razine ispod milijun barela dnevno, što predstavlja značajnu promjenu u indijskim energetskim tokovima.
Iako je Rusija ostala važan dobavljač, trend jasno pokazuje postupno distanciranje, a ne nagli prekid suradnje.
Geopolitičke posljedice za Moskvu i globalno tržište
Smanjena indijska potražnja mogla bi dugoročno utjecati na ruske prihode od izvoza energije, osobito u kontekstu ograničenog pristupa zapadnim tržištima. Istodobno, ovaj pomak naglašava ulogu Indije kao aktera koji balansira između vlastite energetske sigurnosti i geopolitičkih pritisaka velikih sila.
Za globalno tržište nafte, indijska odluka signalizira kako trgovinski i politički dogovori sve češće oblikuju energetske tokove, ponekad snažnije od same tržišne logike.
