Hormuški tjesnac uski je morski prolaz između Irana i Omana koji povezuje Perzijski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem. Njegova važnost daleko nadilazi geografiju. Kroz taj prolaz svakodnevno prolazi oko petine svjetske potrošnje nafte i značajan dio globalne trgovine ukapljenim prirodnim plinom.
Na najužem dijelu širok je oko 33 kilometra, dok su plovne trake znatno uže, što ga čini iznimno osjetljivim na incidente ili namjerne prekide plovidbe. Upravo zbog toga smatra se najvažnijim energetskim “uskogrlem” na svijetu.
Što bi značilo zatvaranje Hormuza
Potpuna blokada Hormuškog tjesnaca u praksi je malo vjerojatna, no i djelomično ometanje prometa može imati ozbiljne posljedice. Dovoljno je povećati rizik, podići cijene osiguranja ili izazvati nekoliko incidenata kako bi brodarske kompanije počele izbjegavati rutu.
U takvom scenariju dolazi do usporavanja isporuka, rasta troškova prijevoza i naglog skoka cijena energenata. Čak i bez formalne blokade, tržišta reagiraju na samu prijetnju.
Azija kao najveći ovisnik o prolazu
Najveći dio nafte koji prolazi kroz Hormuz namijenjen je azijskim tržištima. Kina, Indija, Japan i Južna Koreja posebno su izložene potencijalnim poremećajima. Zbog toga svaka napetost u Perzijskom zaljevu izravno utječe na azijske energetske bilance, ali i na globalne cijene.
Kina, kao najveći svjetski uvoznik nafte, ima snažan interes da se promet kroz tjesnac ne prekida. Upravo zato Hormuz nije samo regionalno, nego i globalno geopolitičko pitanje.
Može li si Iran priuštiti blokadu
Iako Iran raspolaže sredstvima kojima bi mogao otežati plovidbu, dugotrajna blokada imala bi posljedice i za sam Teheran. Iran vlastitu naftu također izvozi kroz isti prolaz, a destabilizacija bi dodatno opteretila njegovu ekonomiju i odnose s državama Perzijskog zaljeva.
Zbog toga se Hormuz češće promatra kao sredstvo pritiska nego kao realna opcija trajnog zatvaranja. Svaki pokušaj blokade brzo bi prerastao u širi regionalni i međunarodni sukob.
Postoje li alternative
Države Zaljeva tijekom godina razvile su alternativne rute kako bi smanjile ovisnost o tjesnacu. Saudijska Arabija ima naftovod prema Crvenom moru, a Ujedinjeni Arapski Emirati cjevovod prema izvoznom terminalu izvan samog Hormuza. Međutim, kapacitet tih alternativa nije dovoljan da u potpunosti nadoknadi količine koje svakodnevno prolaze kroz tjesnac.
To znači da bi ozbiljniji poremećaj i dalje imao snažan učinak na globalnu opskrbu.
Cijene kao prvi pokazatelj krize
Energetska tržišta reagiraju već na samu prijetnju. U razdobljima pojačanih napetosti cijene nafte naglo rastu jer trgovci u cijenu ugrađuju rizik mogućeg prekida. Analitičari upozoravaju da bi dugotrajniji poremećaj mogao pogurati cijene na znatno više razine, s posljedicama za inflaciju, troškove prijevoza i cijene hrane diljem svijeta.
U takvim okolnostima i kratkotrajna nesigurnost može imati dugoročne učinke na globalno gospodarstvo.
Što je realno očekivati
Najizgledniji scenarij nije potpuna blokada, nego razdoblje povišene nestabilnosti u kojem promet formalno teče, ali uz veće troškove i povremene zastoje. Takvo stanje stvara trajnu napetost na tržištima i dodatno politizira energetsku trgovinu.
