Američki predsjednik Donald Trump odlučio je odgoditi planirane napade na iranske elektrane za pet dana, navodeći da su u tijeku „vrlo dobri i produktivni“ razgovori s Teheranom. Međutim, iranski izvori takve kontakte negiraju, što dodatno pojačava neizvjesnost oko stvarnog stanja pregovora.
Odgoda dolazi neposredno prije isteka američkog ultimatuma kojim je Iran trebao ponovno otvoriti Hormuški tjesnac za komercijalni promet. Iako je rok produžen, osnovni cilj Washingtona ostaje nepromijenjen — prisiliti Teheran na popuštanje kroz pritisak na ključnu infrastrukturu.
Hormuz kao ključna točka pritiska
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i plinom, već je izazvalo snažne poremećaje na tržištima. Tankeri su tjednima blokirani, a cijene energenata naglo su porasle.
Nakon najave odgode američkih napada cijena nafte privremeno je pala, što pokazuje koliko su tržišta osjetljiva na svaku promjenu u dinamici sukoba.
Za Washington, ponovno otvaranje Hormuza postalo je centralni politički i vojni cilj.
Koje su iranske mete na listi
Iran raspolaže s gotovo stotinu plinskih elektrana koje proizvode oko 85 posto ukupne električne energije u zemlji. Najveći među njima je Damavand, smješten nedaleko od Teherana, koji sam osigurava velik dio opskrbe električnom energijom glavnog grada.
Osim njega, potencijalne mete uključuju i druge velike elektrane u različitim dijelovima zemlje — od industrijskog jugozapada do obale Kaspijskog mora.
U javnosti se pojavila i mogućnost da bi meta mogao biti i nuklearni pogon u Bušehru, no takav scenarij nosi ozbiljne rizike. Stručnjaci upozoravaju da bi napad na nuklearnu infrastrukturu mogao izazvati širenje radioaktivnosti i imati posljedice daleko izvan granica Irana.
Koliki bi učinak imali američki udari
Napad na jednu veliku elektranu vjerojatno ne bi izazvao potpuni kolaps elektroenergetskog sustava. Čak i uništenje najvećeg postrojenja uklonilo bi tek manji dio ukupnog proizvodnog kapaciteta.
Za ozbiljniji učinak, uključujući široke nestanke struje, bilo bi potrebno koordinirano gađanje više elektrana, prijenosnih mreža i trafostanica.
Takav scenarij mogao bi paralizirati gospodarstvo, komunikacije, opskrbu vodom i dijelove vojnog sustava, dodatno pogoršavajući ionako tešku ekonomsku situaciju u zemlji.
Iranski odgovor: Prijetnje eskalacijom
Teheran je već poručio da će svaki napad na njegovu energetsku infrastrukturu izazvati izravnu odmazdu. Iranske vlasti upozoravaju da bi mogle gađati energetske objekte, tehnološku infrastrukturu i sustave za opskrbu vodom u regiji.
Posebno su ranjive zemlje Perzijskog zaljeva, čiji gradovi u velikoj mjeri ovise o desalinizaciji morske vode i stabilnoj opskrbi energijom.
Iran je također naglasio da će Hormuški tjesnac ostati zatvoren sve dok se ne obnove njegovi oštećeni energetski kapaciteti, čime dodatno podiže uloge u sukobu.
Rizik širenja rata
Dosadašnji napadi već su pogodili više od četrdeset energetskih objekata u regiji, uključujući rafinerije, terminale i druge ključne instalacije. Iako su države Perzijskog zaljeva zasad izbjegavale izravno uključivanje u sukob, sve češće prijete odgovorom.
Saudijska Arabija i Katar upozorili su da bi daljnji napadi na njihovu infrastrukturu mogli izazvati vojni odgovor, što bi otvorilo put širem regionalnom ratu.
U takvom scenariju sukob bi prerastao iz ograničenog obračuna u mnogo širu konfrontaciju s globalnim posljedicama.
Pregovori ili zatišje pred eskalaciju
Trumpova odluka o odgodi udara može se tumačiti na dva načina: kao znak da postoji prostor za diplomatsko rješenje ili kao kratko zatišje prije moguće nove faze eskalacije.
S obzirom na međusobne prijetnje i nedostatak potvrđenih kontakata između dviju strana, druga opcija zasad se čini jednako izglednom.
U međuvremenu energetska infrastruktura ostaje ključna poluga pritiska u ratu u kojem se sve više briše granica između vojnog sukoba i ekonomskog iscrpljivanja.
