foto: istraga.org, slobodnadalmacija.hr, gloria.hr
Rukovoditelj splitskog HRT centra Dominik Strize i njegov partner Šime Kovačević, novinar HRT-a, našli su se u središtu afere zbog gradnje i prenamjene zemljišta unutar najstrože zaštićenog arheološkog područja grada Solina (lokalitet Salona). Na prostoru gdje je svaka gradnja strogo ograničena, podignuto je više objekata koji narušavaju integritet i cjelovitost arheološkog lokaliteta, što otvara pitanja zloupotrebe položaja, sukoba interesa i drugih povreda zakona.
Objekt s dimnjakom, solarnim panelima, vjetroturbinom, plinom, roštiljem i spremnicima vode nalazi se na parceli kat. čest. 5385 / zk. čest. 3967/1, k.o. Solin, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao “vrt”, a u katastru se vodi kao “oranica” i “kamenjar”. Pokraj tog objekta se nalazi i drugi, pomoćni objekt, koji također ima solarne panele na krovu. U zemlju su ukopani bazen i umjetno jezerce, a u neposrednoj blizini je postavljena vrtna sjenica.
Salona, antička metropola i jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u jugoistočnoj Europi, upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Bilo kakva gradnja ili preinaka terena unutar ove zone – od najmanjih iskopnih radova i sadnje biljaka, do postavljanja ili izgradnje objekata – zakonski je ograničena. Sama činjenica da su na tom prostoru izvedena dva zatvorena objekta, od kojih je jedan s kompletnom infrastrukturom za život, predstavlja zabrinutost koja baca sjenu na djelovanje osoba koje obnašaju javnu funkciju. Osobe koje rade na javnom servisu trebale bi istoj toj javnosti razotkrivati počinitelje ovakvih i sličnih nedjela, no što kada su sami dio toga i time se još hvale?
Hvalisanje u lifestyle magazinu “Gloria”
U srpnju 2024. “Gloria” je objavila članak pod naslovom “Skriveni vrt spokoja: Reporter HRT-a uredio je čudesan vrt sa sjenicom i jezercem u kojem cvjetaju lopoči i plivaju ribice” u kojem Kovačević otvoreno opisuje da je 2022. godine “kupio oko 2000 četvornih metara zapuštene zemlje uz maleni izvor vode”. Prema službenim podacima iz katastra površina čestice je ipak manja i iznosi 1224 m².
Dalje navodi kako je “morao iskopati pozamašan korijen sasušenog stabla”, nakon čega je ostala velika rupa u zemlji. Bez obzira što je ista ta zemlja unutar arheološke zone najstrože zaštite, gdje se tlo maksimalno do 20 cm dubine može obrađivati samo za jednogodišnje kulture, došao je potom na ideju da tu rupu dodatno proširi i napravi potrebne ukope za jezerce. Ovime sâm potvrđuje da su na parceli izvođeni radovi prenamjene zemljišta – uklanjanje stabla iz korijena uz dodatno kopanje i oblikovanje terena. Na području arheološke zone, osim što postoji zakonsko ograničenje, takvi zahvati mogu nepovratno oštetiti arheološke slojeve – što je nenadoknadiva šteta. Pretvaranje nastale jame u umjetno jezerce od 60 m²., obloženo folijom, opremljeno filterom i ispunjeno ribicama i lopočima, dodatno mijenja i izvorni krajobraz – što je samo po sebi nedopustivo.
Nadalje, opisuje kako je “postavio vrtnu sjenicu za odmaranje s vrtnom garniturom koja se po potrebi pretvara u blagovaonicu na otvorenom i hedonistički kutak za izležavanje.” Spominjanje “blagovaonice” ukazuje na funkcionalnu namjenu sjenice kao dijela životnog prostora. U kombinaciji s infrastrukturom uočenom na terenu – dimnjak, solarni paneli, vjetroturbina, plin, roštilj i spremnici vode – sve upućuje na to da se prostor arheološkog lokaliteta koristi kao opremljeno stambeno okruženje.
Posebno je indikativno što Kovačević cijeli prostor naziva “skrivenim vrtom spokoja”. Odabir riječi “skriveni” može se tumačiti kao svjesna namjera da se lokacija i njezina prava namjena ne izlažu javnosti, što je u skladu s postupanjem osobe koja je svjesna da se nalazi unutar najstrože zaštićenog arheološkog područja i da je u sukobu s važećim zakonima.
Od “vrta” do kuće i dodatnog objekta
Na fotografijama je vidljivo da se na parceli ne nalazi samo vrt, nego i trajni stambeni objekt kao i dodatni, pomoćni objekt. Na stambenom objektu jasno su vidljivi:
- dimnjak – dokaz postojanja sustava grijanja
- solarni paneli i vjetroturbina – dokaz opskrbe električnom energijom
- veliki IBC spremnici – prikupljanje i skladištenje vode
- plinska boca – za dodatne energetske potrebe
- roštilj – za pripremu hrane
- ograđen i hortikulturno oblikovan okoliš – vjerovatno s ciljem prikrivanja zahvata u prostoru
- kamera za video nadzor – dodatak koji otkriva pravo lice „skrivenog vrta“
Pomoćni objekt opremljen je solarnim panelima i rasvjetom, a riječ je o off-grid sustavu koji zahtijeva i akumulatore za pohranu energije. Takav sustav čini trajnu tehničku instalaciju, čime se objekt zatvorenog tipa oprema infrastrukturom prilagođenom za dugotrajno korištenje.
Prema važećim propisima, na poljoprivrednom zemljištu unutar arheološke zone gradnja nije dozvoljena, a posebno je problematična izgradnja objekata, budući da takvi zahvati predstavljaju izravnu prijetnju očuvanju i integritetu zaštićenog kulturnog dobra.
Naši su novinari tijekom obilaska primjetili i dva psa koji patroliraju na jedinoj u potpunosti ograđenoj parceli u ovoj zaštićenoj zoni. Osim što se koriste kao čuvari, njihova prisutnost podrazumijeva i svakodnevnu brigu – hranjenje, osiguravanje vode i veterinarsku skrb – što dodatno potvrđuje stalnu ljudsku prisutnost i da je prostor u kontinuiranoj stambenoj upotrebi.
Vlasništvo i zakonske prepreke
Prema zemljišnoknjižnom izvatku, predmetna čestica vodi se kao vrt. Kao suvlasnik zemljišne čestice upisan je Šime Kovačević temeljem kupoprodaje iz 2022. godine, što se vidi u priloženom dokumentu.
Prema podacima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, ova lokacija (Kapljuč) nalazi se unutar arheološke zone “A” kategorije zaštite. Upravo u toj zoni je najstrože zabranjena bilo kakva izgradnja. Čak se ni jednostavi montažni objekti ili kontejneri ne mogu odobriti od strane konzervatorskog odjela ukoliko njihova svrha nije neophodna i opravdana, tj. ukoliko nije izravno vezana uz arheološka istraživanja, konzerviranje ili restauriranje kulturnog dobra. Prema PPU (Prostornom planu uređenja) Grada Solina, pravila za Salonu i pripadajuću zonu “A” su više nego jasna:
Unutar arheološke zone A zabranjena je bilo kakva izgradnja, kao i postava staklenika i plastenika. Ne dozvoljavaju se građevinski radovi i zahvati u prostoru koji bi mogli narušiti integritet i cjelovitost arheološkog lokaliteta i integritet kulturno povijesnih vrijednosti.
IZVOR: GRAD SOLIN
Divlja gradnja i postavljanje stambenih i pomoćnih objekata s autonomnom infrastrukturom u svrhu stanovanja i rekreacije u takvoj zoni potencijalno predstavlja povrede više zakonskih propisa, uključujući Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakon o gradnji i Kazneni zakon.
Tko protivno propisima gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za državu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
IZVOR: KAZNENI ZAKON RH
Ni zahtjeva, ni dozvole – objekti tu
Na naš novinarski upit, je li ikada zatraženo ili izdano konzervatorsko odobrenje za izvođenje bilo kakvih radova na predmetnoj čestici, iz Područnog konzervatorskog odjela u Splitu su nam odgovorili sljedeće:
Vezano za Vaš upit za k.č. 5385 ( čest. zem. 3967/1) k.o. Solin, a uvidom u akte Područnog konzervatorskog ureda u Splitu obavještavamo Vas da nismo imali nikakvih postupanja. Kako ste i sami naveli predmetna katastarska čestica zaštićena je rješenjem Ministarstva kulture i medija kao Arheološka zona Solina i upisana u Registar kulturnih dobara pod broj 3936.
KONZERVATORSKI ODJEL U SPLITU
Konzervatorsko odobrenje za stanje na terenu kakvo smo zatekli, u praksi se ne bi moglo ni izdati. Objekti su, prema svemu viđenom, poprilično dobro opremljeni i namijenjeni dugotrajnom boravku – no za njihovu gradnju i postavljanje odobrenje nikada nije niti zatraženo.
Reakcija susjeda i lokalne zajednice
Naša redakcija do ove priče je došla nakon dojave vlasnika obližnjeg zemljišta, koji nam se obratio tvrdeći da se na parceli unutar arheološke zone Salone “dogodilo nešto što je svima drugima zabranjeno”. Nekolicinu vlasnika obližnjih parcela smo zatekli prilikom posjete i upitali za komentar, a reakcije su bile gotovo identične – od nevjerice do ogorčenja. “Nama ne daju ni kamen suhozida taknit bez dozvole, a njih dvoje očito sve mogu – pa i gradit i rušit usrid Salone”, rekao je jedan od vlasnika. Drugi je dodao: “Izgleda da za neke zakon ne vridi. Mi se držimo propisa, a oni tu žive i rade šta ih volja ka’ da su iznad zakona. Država njima očito gleda kroz prste i svi se prave da ništa ne znaju jer rade na državnoj televiziji.” Prema riječima žitelja okolnog područja, nekolicina ih je pokušala upozoriti na nedozvoljenu gradnju na tom području, no dvojac se oglušio. Komentari jasno pokazuju koliko je ovaj slučaj uzburkao lokalnu zajednicu, u kojoj se desetljećima inzistira na strogom očuvanju kulturnog dobra.
Čeka se reakcija HRT-a i nadležnih institucija
S obzirom na dostupne informacije i dokumentirano stanje na terenu, javnost ima pravo očekivati pravodobnu i jasnu reakciju HRT-a i nadležnih institucija. Dominik Strize, rukovoditelj splitskog HRT centra, te novinar Šime Kovačević, koji je u lifestyle magazinu javno opisao zahvate i prenamjenu zemljišta unutar najstrože zaštićene arheološke zone, svojim postupcima dovode u pitanje osnovne profesionalne i etičke standarde koje bi djelatnici javnog servisa trebali poštivati. Povjerenje u javni servis temelji se na zakonitosti, odgovornosti i vjerodostojnosti. Stoga se očekuje da HRT, kao i mjerodavne institucije, reagiraju brzo, transparentno i sukladno zakonu – kako bi se sačuvala institucionalna odgovornost i povjerenje građana u javni sustav.
