Iako se ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca često promatra kao ključni korak prema stabilizaciji globalne trgovine i cijena nafte, stručnjaci upozoravaju da to samo po sebi neće biti dovoljno za povratak na staro stanje.
Čak i ako se promet kroz taj strateški važan plovni put normalizira, posljedice višemjesečnog zastoja osjećat će se još dugo.
Problem povjerenja i sigurnosti
Glavni izazov nije samo fizičko otvaranje prolaza, nego povjerenje brodarskih kompanija i osiguravatelja. Sve dok postoji rizik da je primirje privremeno, mnogi operateri neće biti spremni ponovno slati brodove u Perzijski zaljev.
Bez dolaska novih, praznih tankera koji bi preuzeli teret, lanac opskrbe ne može se stabilizirati. Upravo ta nesigurnost koči normalizaciju prometa.
Neravnoteža između dolaznih i odlaznih brodova
Trenutačno postoji velika neravnoteža u prometu. Stotine tankera s naftom čekaju izlazak iz Zaljeva, dok je broj praznih brodova koji bi trebali ući i preuzeti nove pošiljke znatno manji.
Uobičajeni dnevni promet od više od stotinu tankera sveden je na tek desetak, što dodatno usporava oporavak tržišta.
Čak i u slučaju trenutačnog otvaranja tjesnaca, stručnjaci procjenjuju da bi moglo proći nekoliko mjeseci prije nego što se tokovi nafte vrate na uobičajenu razinu.
Posljedice za cijene i opskrbu
Zbog zastoja u prometu, proizvodnja u zemljama Zaljeva već je bila ograničena jer nije bilo dovoljno skladišnog prostora. Bez stabilnog izlaza robe, proizvođači ne mogu povećati proizvodnju.
Osim nafte, pogođene su i druge ključne sirovine, uključujući gnojiva i industrijske proizvode. Budući da se velik dio tih roba može transportirati isključivo morskim putem, alternativna rješenja praktički ne postoje.
Dugotrajan oporavak
Sve to znači da će visoke cijene nafte i poremećaji u opskrbi vjerojatno potrajati i nakon eventualnog otvaranja Hormuškog tjesnaca.
Globalna trgovina ne ovisi samo o jednom prolazu, nego o cijelom logističkom lancu. A taj lanac, jednom prekinut, zahtijeva vrijeme da se ponovno uspostavi.
