Najskuplji stanovi u Europi ne nalaze se u Parizu, Londonu ili Amsterdamu, nego u Švicarskoj. Prema novim podacima Global Property Guidea, Zürich je najskuplji europski grad za kupnju stana, s prosječnom cijenom od 18.229 eura po četvornom metru.
To znači da su stanovi u Zürichu gotovo dvostruko skuplji nego u Parizu, gdje je prosječna cijena oko 9.490 eura po četvornom metru. Još važnije, Zürich ne samo da ostaje najskuplji, nego dodatno povećava razliku u odnosu na ostatak Europe.
Švicarska i Luksemburg dominiraju vrhom
Među pet najskupljih europskih tržišta nalaze se četiri švicarska grada i Luksemburg. Iza Züricha slijedi Ženeva, s prosjekom od 16.819 eura po četvornom metru, zatim Luzern s 12.066 eura, Luxembourg City s 10.941 eurom i Bern s 9.952 eura.
Razlozi su jasni: visoki prihodi, snažan financijski sektor, politička stabilnost, ograničena ponuda zemljišta i stalna potražnja domaćih i međunarodnih kupaca. U takvim gradovima nekretnine više nisu samo mjesto stanovanja, nego i oblik čuvanja kapitala.
Pariz više nije među najbrže rastućima
Pariz je i dalje jedno od najpoznatijih i najskupljih tržišta nekretnina na svijetu, ali više ne raste kao prije. Cijene su u francuskoj metropoli blago pale u posljednjih godinu dana, a u dvije godine pad je osjetniji.
To pokazuje da ni najatraktivniji gradovi nisu imuni na visoke kamatne stope i slabiju kupovnu moć. Za razliku od Züricha, Kopenhagena ili Amsterdama, Pariz zasad ne bilježi snažan povratak tržišta.
Najbrže raste Kopenhagen
Među deset najskupljih tržišta najbrži rast bilježi Kopenhagen. Cijene stanova ondje su porasle više od 14 posto u godinu dana i 24 posto u dvije godine. Danska prijestolnica tako postaje jedno od najdinamičnijih stambenih tržišta u Europi.
Amsterdam također bilježi snažan rast. Ondje kronični manjak stanova, stroga pravila gradnje i velika međunarodna potražnja drže cijene vrlo visoko. Prosjek je oko 9.437 eura po četvornom metru, gotovo isto kao u Parizu.
Hrvatska nije u vrhu, ali problem dostupnosti raste
Hrvatska se ne nalazi među najskupljim europskim tržištima, ali to ne znači da su stanovi hrvatskim građanima lako dostupni. Domaći problem nije europski rekord po cijeni kvadrata, nego odnos cijena i plaća.
Prema podacima portala Nekretnine.hr, prosječna tražena cijena stambenih nekretnina u Hrvatskoj u svibnju 2026. iznosila je 3.884 eura po četvornom metru. To je gotovo osam posto više nego godinu ranije.
Najskuplje su obalne i turistički najatraktivnije regije. U Dalmaciji je prosječna tražena cijena iznosila 4.089 eura po četvornom metru, u Istri 3.812 eura, a u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj 3.911 eura. Najjeftinija je Slavonija i Baranja, s prosjekom od 1.708 eura po četvornom metru.
Hrvatski problem je razlika između obale i unutrašnjosti
Za razliku od Švicarske, gdje cijene podižu visoki prihodi, bankarski sektor i ograničena ponuda, u Hrvatskoj cijene snažno guraju turizam, potražnja stranih kupaca, manjak nove gradnje i uvjerenje da su nekretnine najsigurniji oblik štednje.
To najviše pogađa lokalno stanovništvo na obali. U Splitu, Dubrovniku, Zadru, Istri i dijelu Kvarnera stanovi se sve češće kupuju kao investicija, apartman ili druga nekretnina, a ne kao dom za život. Posljedica je da lokalne plaće sve teže prate tržišne cijene.
Zagreb je drukčiji slučaj. Ondje cijene podižu koncentracija radnih mjesta, studenata, administracije i investicija. Iako nije skup kao najatraktivnije obalne lokacije, Zagreb ostaje najveće i najlikvidnije domaće tržište.
Europa ima isti problem u različitim oblicima
Zürich, Ženeva, Luxembourg City, Amsterdam i Kopenhagen pokazuju kako bogatstvo, manjak prostora i snažna potražnja guraju cijene na razine nedostupne velikom dijelu stanovništva.
Hrvatska je u brojkama daleko ispod tih tržišta, ali se suočava sa sličnom posljedicom: sve većim jazom između onih koji već imaju nekretninu i onih koji tek pokušavaju kupiti prvi stan.
Zato usporedba s najskupljim europskim gradovima nije samo zanimljivost. Ona pokazuje kamo tržište može otići kada stambeni prostor postane investicijska roba, a ne osnovna životna potreba.
U Hrvatskoj se taj problem još može ublažiti većom gradnjom, boljim upravljanjem turističkim najmom, aktiviranjem praznih stanova i ozbiljnijom stambenom politikom. Bez toga, hrvatski gradovi možda neće dostići Zürich po cijeni kvadrata, ali će za mnoge građane postati jednako nedostižni.
